Ovako stvari stoje:
Na zastavi tri boje,
crvena, bijela i plava,
ošišan grb k’o kockasta glava…
A vrijeme, piči, piči,
uživat’ nećeš stići,
A vrijeme, piči, piči,
uživat’ nećeš stići,
uživat’ nećeš stići…
Momak pljačka banku,
novac koji su ukrali njemu,
zadnja rečenica mu bila:
“Bolje metak, nego sirotinja!”
Jer ničeg, ničeg nema,
ničeg nema osim straha,
Jer ničeg, ničeg nema,
ničeg nema osim straha,
ničeg nema osim straha…
Ničeg nema, samo strah,
ničeg nema, samo strah…
Ničeg nema osim straha,
ni’ko ne vidi budućnost,
tu živi narod junaka,
tu živi narod junaka…
Prvo kokošaneri,
onda idu šaneri,
vidim tu su profesori,
na vrhu doktori…
I zato piči, piči, piči,
uživat’ nećeš stići,
samo, piči, piči, piči,
uživat’ nećeš stići,
uživat’ nećeš stići,
uživat’ nećeš stići,
uživat’ nećeš stići…
Ma šta ja sad tu serem?
Zarađujem jer se derem,
ali isto kažem,
nikako ne lažem…
A to kako mi je,
to sad važno nije,
zato vjeruj, vjeruj, vjeruj,
vjeruj, vjeruj, al’ ne pretjeruj…
Posla nema, posla nema,
posla nema, posla nema,
takva je minuta svaka,
u domovini Junaka,
u domovini Junaka…
Jer ovako stvari stoje:
Svi se nečeg boje,
kako ne bi kad smo u sferi,
gdje se kreće puno zvijeri…
Uhvatile se za šape,
kolo drma, dobro tanca,
hajde mala i ti dođi,
budi dio hranidbenog lanaca…
Od stoljeća sedmog,
Od stoljeća sedmog,
Od stoljeća sedmog,
Od stoljeća sedmog…
