(Ovi, prvi dan godisca svemu svitu mir navisca.)
Stara godina, zgrbjena i nevojna
Gre nan ca: Adio, pa pa!
Judi nazdravjaju i vincina tece,
A vrime jos jednu stranicu okrece.
Ne fermaju nevoje, ratovi, problemi.
U suludemu kolu jos balaju skupa:
I Ameri i Arapi i Rusi i Kinezi.
Sve se vise siri ta ozonska rupa.
(Ovi, prvi dan godisca svemu svitu mir navisca.)
Dok siromah, bidan, nima u cemu ‘topit tugu,
Politicari novinare progonu po sudu,
Jer lova je aspirin za njihove duse
A vitar puse, nek samo puse.
Dok zadovojne zene zive u Nevadi,
Ode ko radi – umri’ ce o’ gladi.
Judi su bez solada, bez kruha i igara.
A mi smo se povukli i cuvamo jaja.
(One noge od prascica sto su ostale od Bozica,
Boje da hi nami date, nego da hi maska ukrade.)
To je svakodnevna slika naseg, lipog, novog svita:
Zapad pjuje Istok, Jug Sjeveru smeta.
Sve se vise krsu svaka ju’ska prava.
“Mille non piu mille”, kazu, izreka je stara.
(Ovi, prvi dan godisca svemu svitu mir navisca.
One noge od prascica sto su ostale od Bozica,
Boje da ih nami date, nego da ih macka ukrade.
Oj, ti slugo od fumara, ‘el’ ti doma gospodara?
Donesi nan suha voca, da grizemo do ponoca:
Sira, masla, makaruni, kobasica i klasuni.
Dobri judi, zlatna kito, cestito van mlado lito
Sve van reslo, sve van cvalo po sve vike, vika – amen.)
Korculani, zlatna kito, cestito van mlado lito.
Dalmacijo, zlatna kito, cestito ti mlado lito.
Croatio, zlatna kito, cestito ti mlado lito.
Novinari, zlatna kito, cestito van mlado lito.
Sirotinjo, zlatna kito, cestito van mlado lito.
Domacice, zlatna kito, cestito van mlado lito.
Dobri judi, zlatna kito, cestito van mlado lito.
