Vani su padali pijanci umjesto snijega
Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više
Pozvan u tuđi stan, sjedim u njezinoj sobi bez svjetla
Ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla
Pričam joj pjesme
Ona se divila bedrima, dojkama, kukovima
Svim svojim sokovima
Ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak
Jedino što je znala reći, pa to je krasno
I meni je sve bilo jasno i užasno i strašno i žao
I sva bih blaga dao da mi se vrate riječi što sam joj reko
Ali bilo je već kasno
Ona je ležala pored kamina i kao da se kaje
Rumena od vatre vina, plakala je
I nehoteći grješila je milujući jastuk
Misleći pritom da sam vuk koji će skočiti
A ja sam bio pozvan, ako se ne varam
U ovaj stan tek nešto popiti
I sjedio sam potpuno miran
Dosada je glodala tišinu, vatra se jarcala u kaminu
A ona je pričala o svojoj mački i o ludnici u diskiću
I o nekom crnom mladiću koji ima kola i deset milijuna na knjižici
I meni je sad stvarno sve bilo jasno i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno
I otišao sam padajući sa snijegom po ulici
