zima, hladna noc, mali dom kulture
nigdje nikom nema poc al’ svi se nekud zure
vise se ni ne sjecam da l’ crno ili bijelo
al’ je dobro stajalo to bajramsko odijelo
u tom su se lagano otvorila ta vrata
usla si u pratnji svog starijega brata
i poceo je urnebes, poziv taj na prvi ples
sada znam da bi pristala da on nije rekao ne
godine putuju, te rijeci odjekuju
pasa moj solidni, nije ona za tebe
pasa moj solidni, iz svoje basce beri cvijet
pasa moj solidni, to je tako otkad je svijet
i nebo se srusilo, i more je presusilo
glavu je spustila, ni rijec nije izustila
prestale su funkcije, te slabasne konstrukcije
i refleksi, i suhi vid, glava je klonula o zid
godine putuju, te rijeci odjekuju
pasa moj solidni, nije ona za tebe
pasa moj solidni, iz svoje basce beri cvijet
pasa moj solidni, to je tako otkad je svijet
