rođen sam u kvartu ja
gdje žive oni koje zovu
bijednici sa istoka
nekad živjeli smo tu
gladna djeca koja često
grebala su se za kruh
danas otišli su svi
i sada su to ljudi
koji više neznaju za glad
sve su zgrade srušili
ruše ono što je bilo
dio moga djetinjstva
oni ruše svijet
koji poznajem
ruše ono što sam bio ja
pritišću me sjecanja
jos ispred sebe vidim djecu
pijanaca i radnika
sa suzama u očima
gledali smo neka druga
sjecanja naseg sna
ja sam danas dio njih
a čini mi se da je ipak
bilo puno ljepse tu
okrecem leđa odlazim
a zauvijek ce ovdije
lebdijet stara duša radnička
