Sletio sam na aerodrom u Čitluku,
Rekli su mi “Tu ćeš vidjet’ gospu Mariju!”
Ime mi je Giovanni, a zemlja Italija
Vodoinstalater sam solidnih primanja
Svirala sam orgulje u službi oca Ivana,
I sve što sam znala to su Bah, Isus i Marija
Zovem se Katarina i imam 17 godina
Najlepša freska Međugorja
Crkva je bila prazna kad ušao je on
Čuo se samo grandiozan Bachov ton
Otvorenih usta on priđe Katarini
Pa zar ovdje sviraju i anđeli?
Amore mio, Madre di Dio
Što si mi učinila?
Amore mio, Madre di Dio
Na grijeh me navela
Amore mio, Madre di Dio
Poslala si Amora,
A njegova me strijela pogodila
Ciao bella, ciao amore, ime mi je Giovanni
I sve u životu što želim, to si ti
Pomilova je po grudima, po nevjerovatnim grudima
A ona osjeti kako je đavo uzima
Basta signore, apelujem na vašu svijest
Mogao bi nas neko u božjoj kući srest’
Ona pobježe daleko u mrak iza orgulja
I tamo tiho zajeca
I svaki put kad se seti Giovannija
Njena ruka prođe kud je prošla njegova
I tako je đavo redovno uzima,
Hrist il’ Giovanni, šta je istina?
Amore mio, Madre …
I tako Io, Giovanni svake godine dolazio
Da nađem svoja carissima Katarina
Al’ nje više nije bilo tamo, ona otisla via
Ja sam lutao sam krasom di Hercegovina
I bambini su trčali za mnom i vikali:
“Mama, mama ecco imbecille Giovanni, ecco imbecille Giovanni”
