Nakon punih deset godina rehabilitacije;
Punih deset godina faši-demokracije,
Napokon ste shvatili da ovdje nešto ne valja
Preskupo smo platili ovu hrpu prevara.
Jasno nije naša greška,
Što nam je sudbina teška
Mi smo svi pijuni vlasti,
Nadajmo se da će pasti!
Od svih pustih obećanja
Vladajućih harlekina
Došlo je do nekih pogoršanja
U građanskim redovima
Zašto vlada centralizam,
Droga, cuga, kurve i glupost?
I zašto je naš realizam
To što život nema vrijednost?
Jasno nije naša greška
Što nam je sudbina teška.
Mi smo svi pijuni vlasti,
Nadajmo se da će pasti!
I što nam više duša plače
To nas oni jače tlače;
Neka! To je svjetlo doba,
Put do masovnoga groba.
Ipak zatvaramo oči,
Nadamo se da će proći.
Al je stvarnost jedna druga,
Stvarnost gora nego kuga
Jasno nije naša greška,
Što nam je sudbina teška
Mi smo svi pijuni vlasti,
Nadajmo se da će pasti!
