Kad prvi zlatni sunčev trag,
Nad malim selom se pojavi,
Prošla je probdivena noć,
Već je vrijeme, moram poć.
Sa mnom je prijatelja par,
Brat koji nosi putne stvari,
Draga u zagrljaju mom,
Ja napuštam rodni dom.
Zbogom ostaj majko, zbogom ostaj ljubavi,
Zbogom moje selo malo, zbogom stari drugovi.
Jednog dana opet natrag vratit ću se ja,
Nek vas uvijek na me sjeća pjesma moga rastanka.
Polako vozi stari vlak,
Preko trošnih kuća mog djetinjstva,
Gdje sam za srećom žudio,
Svoju dragu ljubio.
Rastanak svaki težak je,
Opet u oku mome suza,
Al’ znam da natrag ja ću doć,
Sad je vrijeme moram poć.
