Jos jedna pjesma za fajront
Napolju vec zora svice
Kraj stola razbijena casa
Ispij’mo posljednje pice
Polako umorna ruka
Pada s pijanih zica
Svijetla se lagano gase
I skidam osmijeh sa lica
Idemo dalje, o ludo srce
Ona u nekom tudjem narucju spava
Budan a zdrhtave noge nose
I ova pijana glava
I ove besane noci
S pjesmom sam tjesio druge
Ponjecu sa sobom u zoru
I dio tudje tuge
Ceka me sumorno jutro
I zagrljaj neznane zene
Da opet u stranom liku
Trazim oci njene
Ponoc je davno prosla
Oci su mutne od dima
Bar djelic moje duse
U svima vama ima
I ovaj posljednji stih
Sve bi u njega stalo
Dusu sam davao svako
A dobio sam tako malo
