Ponoć je odavno prošla
kraj mene nikoga nema,
dok misli nemirno lete
u duši tuga golema
I plačem, plačem kao dijete
i nikad prestati neću
zauvijek si ostala u meni
Sjećanja naviru davna
s bolom se u prošlost vraćam,
dok vjetar kroz grane jeca
tebe se s tugom sjećam.
I plačem, plačem kao dijete
i nikad prestati neću
zauvijek si ostala u meni
Sada si kraj nekog drugog
teško je kad srce sazna,
dok zora lagano rudi
čeka me postelja prazna.
I plačem, plačem kao dijete
i nikad prestati neću
zauvijek si ostala u meni
