Poema 6

Te recuerdo como eras en el último otoño.
Eras la boina gris y el corazón en calma.
En tus ojos peleaban las llamas del crepúsculo.
Y las hojas caían en el agua de tu alma.

Apegada a mis brazos como una enredadera,
las hojas recogían tu voz lenta y en calma.
Hoguera de estupor en que mi sed ardía.
Dulce jacinto azul torcido sobre mi alma.

Siento viajar tus ojos y es distante el otoño:
boina gris, voz de pájaro y corazón de casa
hacia donde emigraban mis profundos anhelos
y caían mis besos alegres como brasas.

Cielo desde un navío. Campo desde los cerros.
Tu recuerdo es de luz, de humo, de estanque en calma!
Más allá de tus ojos ardían los crepúsculos.
Hojas secas de otoño giraban en tu alma.

Latest posts

Nika Turković objavila novi singl “samo ljubili” i najavila treći album

Zagrebačka kantautorica Nika Turković nastavlja niz uspjeha novim singlom “samo ljubili”, objavljenim za Aquarius Records. Nakon dva zapažena albuma i milijunskih streamova, ova pjesma dodatno potvrđuje njezinu...

Džon Vejn izbacili novi album „Barikade” – deset pjesama nastajalo osam godina

Kruševački bend Džon Vejn predstavio je svoj novi studijski album „Barikade”, koji je nastajao tijekom dugog razdoblja, od 2017. do 2025. godine. Album je sniman u Kruševcu,...

Pussycat Dolls se vraćaju nakon 19 godina: novi singl i velika PCD Forever svjetska turneja

Jedna od najpoznatijih girl grupa 2000-ih, Pussycat Dolls, najavila je veliki povratak na scenu nakon čak 19 godina. Povratak uključuje novi singl pod imenom "Club Song" te...