Ne slikaj mi sunce,
neka pada kiša…
Natopit će zemlju,
ugasiti žeđ…
Ne sjećam se puta
koji vodi me kući…
Ionako me tamo
smatraju ludim…
Izusti mi riječi
koje umirit će dušu…
Ja želim se vratit’,
utopiti sušu…
Ionako ja ovdje
baš i ne falim nikom..
I liječim si rane
ponekim krikom…
Ponekim krikom,
ponekim krikom….
Neka nestane kiša…
(ne slikaj mi sunce)
Neka sija sunce…
(neka pada kiša)
Ugrijat će zemlju…
(natopit će zemlju)
Približiti ljude…
(ugasiti žeđ)
Sada sjećam se puta
(ne sjećam se puta)
koji vodi me kući..
(vodi me kući)
Ma neka me tamo!
(ionako me tamo)
smatraju ludim!,
smatraju ludim…
