Potkrala s ponoć, tajnovita i plaha
U batu zelenca, ispred svetog Vlaha
Poljubila prsten Onofrijeve česme
Stari joj je zvonik pjevao pjesme
I dok je tako, neodlučno stala
Pod zvonikom, ponoć se osjećala usamljenikom
A onda odlutala…
A ja je čekam sa gitarom iznad ulice
Pjevajući u miru staroga portala
I prije no što ponoć u mojim očima mine
Ja se nadam da doći će ona
I sjesti među vas na skaline
Ljubavi davne sjen porporela baca
Dali je to korak njen što uz ponoć korača
Gitare moje lik, umorni poprima zvon
Samo stari zvonik pjeva don, don ,don…
