Ljeta rađaju vlasnike žita, kruga, korišćenja,
rađaju ponoćne vode, zvuk uspravljen nebu
i sjaj onog koji nije ime,
samo oblik diskretno ugrađen u Bosonogog…
Razvuci osmijeh mjesecu, vidiš tek je počelo,
vojnici svjetlosti govore jezikom ptica,
oslušni tu žeđ u daljinama,
u dvoličnim jutrima,
u zlobnom mitu,
u albumima Venere i Orfeja,
u njihovim obmanama koje će se ponavljati
kao Glad Knuta Hamsuna,
kao Tunel Ernesta Sabata,
kao Igoovi Jadnici
kojima smo poklonili otisak kažiprsta,
umočen u plavu tintu onog našeg
pročitanog,
onog našeg zalud pročitanog…
Umirite riječi
stvari u nama oživljavaju
