Spusti se sveta zraka, na zapad sunce klonu…
Večernja molitva bruji tiho u svetom zvonu,
Već mrkle noći sjenka i s njome gusta magla
Na grešni svijet se sagla.
Nijedne zvijezde zračak da plavim nebom sine,
Kivni se oblak motlja, svod neba krije vas;
U tužnom miru sve šuti, tek što iz daljine
Zakrešti sovin glas.
Ja sam na pustom brdu. Oh, kako željno s njega
Pogled mi leti tamo u sveti onaj kraj
Sa koga crni oblak i mrska tama bjega;
Sokoli sivi’ krili gone je u nepovrat,
Slobode brane sjaj.
Pa zdravo da ste mi, oj smjeli sokoli sivi!
Sa ovog tužnog kraja srpski vam šaljem glas:
Gonite složno tamu, nek vam sloboda živi,
Nek sunce grije vas!
