U svome malenom stanu
Večernja svjetla pališ
I dobru kafu sada
Možda drugom spremaš
Često se pitam u sumrak
Da li bar nekad žališ
Što me više nemaš
Što me više nemaš
Onog tužnog proletnog dana
Bili smo loše volje
Mnoge smo uvrede rekli
Do tada ne rečene
Sad mi se čini draga
Bilo bi mnogo bolje
Da si pored mene
Da si pored mene
Pozovi me na kafu sada
Ako si tužna ili sama
Došao bih da te čuvam
Jer znam da te plaši tama
Pozovi me na kafu draga
Za ovu noć il život cijeli
Suviše te volim i nikom više nikad
Ne bih dao da nas dijeli
Suviše te volim i nikom više nikad
Ne bih dao da nas dijeli
Onog tužnog proletnog dana
Bili smo loše volje
Mnoge smo uvrede rekli
Do tada ne rečene
Sad mi se čini draga
Bilo bi mnogo bolje
Da si pored mene
Da si pored mene
Pozovi me na kafu sada
Ako si tužna ili sama
Došao bih da te čuvam
Jer znam da te plaši tama
Pozovi me na kafu draga
Za ovu noć il život cijeli
Suviše te volim i nikom više nikad
Ne bih dao da nas dijeli
Pozovi me na kafu sada
Ako si tužna ili sama
Došao bih da te čuvam
Jer znam da te plaši tama
Pozovi me na kafu draga
Za ovu noć il’ život cijeli
Suviše te volim i nikad više nikom
Ne bih dao da nas djeli
Suviše te volim i nikom više nikad
Ne bih dao da nas djeli
Suviše te volim i nikom više nikad
Ne bih dao da nas dijeli
