Zdenec s kotačom zelenim,
jalše nad krovom slamnatim,
nebo do mutne daljine
z mesecom tenkim i zlatim.
V travi kak sedoj od mraza
potok polahko si teče,
kak da v drobtini od svetla
voda na čase trepeće.
Pokoj poljane pokriva,
toneju v noći ravnice,
samo su budne još brige,
pak nas glediju iz kmice.
Ali na nebu su zvezde,
one si spat ne želiju,
dalko od nas i od brigah
mirno navek si svetiju.
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
