Prosta noć, vjetar njiše zavjese
Tijela dva, na zidu sjenke prave se
I jedan hotel izvan pameti,
Klimav krevet, čemu kreveti
I moja bijela haljina i jedna boca crnog vina
Dovoljno da odletim do svemira.
Prilika kažu, čini lopova,
Srca zvuk, kao pucanj topova.
Spuštaš grijeh na usne spokojno,
Atmosfera ljulja opojno.
Vremena je malo,
A meni je do tebe tako stalo,
Neka zemlja stane, što se okreće,
Ma što je pokreće, reci je li
Prijevara,
Ako ljubiš, prevariš.
Jer sutra s njim ću biti isto
Kao s njom i ti
Boli, boli
Srce samo njega voli,
A bol manja je,
Ako se s nekim podjeli,
Ime mi nemoj govoriti,
Samo će kajanja još stvoriti,
Slučajno je s nekom sigurno,
Ja sam s tobom noćas namjerno.
Jutro ću sresti sama,
Na cesti kad tebi kažem zbogom,
Ali zahvalna sam za tu večer s tobom.
Čista pred bogom.
