Njiše se, trusi se macica,
Z jalše rasiplje se svila,
Zakaj bojiš me se pucica,
Belo si lice si skrila?
Vode šumiju i zviraju,
Jaglaci z trave glediju,
Cveti se suncu odpiraju,
Tvoje još rožice spiju.
Tiči nas vsigde pozdravljaju,
Vse im popevku posluša,
Oni protuletje javljaju,
Čuj ih i ti, moja duša!
Macice mehke se njišeju,
Z menom bi dragati štele,
Rože kaj z vustah ti dišeju,
Lica ti lilije bele!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
