Sve se slilo u to malo zlata
što na tvome prstu stoji
samac galeb, neka divlja jata
dani moji, dani tvoji
Sjećaš li se, bilo je pred buru
i tek što su doma pošli spati
rasplela si vjenčanu frizuru
kad su s broda došli mene zvati
Ostala je postelja da čeka
sve je moje ostalo u luci
sreća moja sada je daleka
s jednim malim prstenom na ruci
Ostala je postelja da čeka
s noćima se vjenčavaju zore
dok mi glas tvoj nosi samo jeka
prstenujem brod sa pustim morem
Sad o tebi pričaju mi vali
da tvoj obraz sja i gori
da smo jedno drugom viru dali
često mi o tome prsten zbori
Sjećaš li se, postali smo rodom
sve je moglo biti k’o u snima
ali kad se vjenča more s brodom
mornar mora kumovati njima.
Ostala je postelja da čeka…
