U šuštavoj travi blizu raskršća
Sjedim nemirna srca i čekam onog
Kojemu noćas dadoh, bezazlena,
Preplašenu pticu svoje ljubavi.
U žarko crvenoj mahovini brijega
Već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.
Što ću učiniti ako ne dođe onaj
Kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
Ne misleći ništa, začuđena.)
S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
Voda je nestalna.
A ptice odlaze daleko preko brijega
Za hladnim suncem.
