Kad me sretneš nemoj me prepoznati
Srušit ćeš mi krinku, svi će saznati
Neće više biti važni razlozi
Kad vide da bol su probudili
Kad me sretneš nemoj mi se smiješiti
Znat će da sam i ja znala griješiti
Neće biti važno je li žao
Kada te sruše
Vole vidjet’ da si pao…
Pusti me, to je moje novo ruho
Pusti me, ja sam u vjeri sagradila svijet
Pusti me, kada već ništa nisi dao
Pusti me, ja sada imam snage za let
Kada dođeš nemoj me potražiti
Stare boli ne možeš ublažiti
Više nije bitno je li žao
Kada te srušim
Hoću vidjet da si pao..
Kriva ti, kriv ja
Situacija je sudbina
Veza razdvojena
Krojena toliko godina
Pozdravi gospodina sa tugom u očima
Gledao sam danima kako otima te noćima
A ja sam sam
Stari, korak nazad dva
Uvijek ista priča, iz dana u dan
Bio sam mora a ti san
Znaš, malo me sram
Uvijek imala si stav, stas, auto i stan
Pas poput mene nije za takve žene
Već od dole, to je bolje, promatram iz sjene
Prolazi mi vrijeme, ti radiš za manekene
Sa njima na bazene, voćne kreme
Bez treme rješavaš probleme
Kada krene poznaš šeme
Ja bih tebe za mene, mene za tebe
Pa nek blene – ‘ko blene?
Blene ulica, ekipa
Ljubavi sita, pa svatko za tebe pita
I nije te briga, jer si žena svoga tipa
Svoga stava – pogled k’o dum dum tekila
