Tata je stavio na se pogrešnu
kravatu i izašao iz hotela. U
hotelu je spavao zato jer je bio na
službenom putu. U velikome gradu. Žurio
se na sastanak. Poslovni. Ali prije toga trebao je
stići:
U PRODAVAONICU IGRAČKAMA! U
PRODAVAONICU IGRAČKAMA!
Morao je kupiti avion, vlak ili kocke za Igora. Obećao
mu je novu igračku. Zbog toga se tata žurio.
Osim što je stavio pogrešnu kravatu, pogrešno
je zakopčao dugmad na odijelu i obuo različite
čarape. Baš je
bio rastresen. Kad je ušao u prodavaonicu,
važnim je glasom upitao: – Molim vas, pokažite
mi najljepše igračke…
Ah, koliko ih je bilo! Tata umalo nije sjeo na pod
i počeo se igrati.
Bilo bi tako uzbudljivo vratiti se u dječačku dob. Kupio je
veliku željeznicu sa sedam zelenih vagona, zahvalio i izišao. U
trgovini je zaboravio kišobran. Na sastanak je malo zakasnio.
Ozbiljni ljudi su ga ozbiljno promatrali, a vani je počela padati kiša.
Ali tati je bilo svejedno, potražio je rupčić za nos, ali i njega je negdje bio ostavio. Toga
dana rastreseni tata jedino nije zaboravio na svoga sinčića.
Rastreseni tata
