Veceras je u gradu tuga, veceras caruje bog
svi ga zazivaju al niko nezna gdje je bog u gradu
njih par manijaka se smije al vecina ih veceras place
ispuzale male zmije pretvorile se u koljace
mrtva tijela velika, srednja i ona mala
moja rijeka je crvena i guta ih sava
ma da ne bi htjela
guta one koji su nju guutali
sto su se smijali volili dok su se u njoj kupali
muka je rijeci vidi se po pjeni sto ju na obalu izbacuje
al ne moze da izbaci sta zmija u nju ubaci
u pomoc stizu oblaci
salju kisu da spasi rijeku crvene krveve fleke da lakse oteku
tuzna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena
treba skoljku za smirenje
treba neko objasnjenje
treba joj zraka
od tuge se gusi
najrede bi napovrsinu pa nek umre i nek se isusi
zove svoje podanike, zove savske somove
daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove
da se tijela pokopaju, najdublje sto se moze
i to na uscu kod dunava tam gdje je ona duboka uvala
i tako somovi tijela vuku
pozvali su i veliku stuku, da tjera druge ribe s puta
ko nece se skolnit stuka ga proguta
a na uscu za to vrijeme po naredbi sirene
ribe napravise grobnicu za nevinu savsku djecu
tijela su pokopana
sad je red na dunavu
da u crno more odnese fleku crvenu…
Recitacija
