On je rijeka a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
Koje raspasuju travu. ja ih slusam
Kako huce u tijesnom koritu
Probijajuc se kroz duboki kanjon
Snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
Gjde je dopusteno sjesti uz vatru
I smijesiti se jednoj prici
Zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
Koja ih sakriva u svoje stijene
Misleci da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.
