On, tuzni trenutak, kuca na moja vrata
Necu mu reci zdravo
Necu ga pustiti za stol
Predugo smo bili skupa i dobro ga znam
I zato otidi, tuzni trenuce
Ne boj se, ne ostajem sam.
Vojnik ima lice djecaka dok pise pismo kuci
I slaze slovo na slovo za svoju djevojku
Sjecas li se draga moja, kad smo bili skupa
I ljubili se pored rijeke
Cekaj me, dolazim.
Rijeke pravde dolaze
Kakve nam darove donose
Rijeke pravde izlice se
Cijelom zemljom u proljece.
Necu gledati u natrag, vise se ne okrecem
Ja gledam u sutra i to priznajem
Moje su rijeci tako smijesne
Moje se rijeci slabe
Al’ moram ti reci tko kuca na vrata
Tko nam dolazi.
