Noćas je hladno, k’o smak da je svijeta
svi slave zaštitnika ovoga grada
nečija tuđa prisutnost mi smeta
zašto sam sebi to dozvolila ja
Jesam li luda il’ nisam budna
što mi je sad
čaša šampanjca i ruke neznanca
ma to nisam ja
Krojači sudbine moje
s njim me spojite da sličim na nešto
moje je srce nepopravljiva stvar
roba s greškom, roba s greškom
Krojači sudbine moje
razbijte tanjur fini od porculana
vratite taj otucen sa svih strana
ova je ljubav ko jeftina hrana, lošeg restorana
Lijep kao grijeh al’ želi to sve
zagrlim jastuk i odmičem se
dal’ to me grije svjetlo iz geta
il’ tijelo njega što uvjerava me
Da sam mu draga i čemu se nada
al’ ja nisam ta
čaša šampanjca i ruke neznanca
ma to nisam ja
