ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i čeka kišu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrđom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda više
baterije pri kraju i sve manje struje šalju poznaje li robot anđele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaže on i nestane
među puno crnih žica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih očiju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek… kaže on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek… kaže on i nestane
cijeli život bio je samo njena igračka mali robot što se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeća
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek… kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek… poljubi me robote…
Robot
