Vidiš prijatelju, ja pamtim sve, i mogu ti reći, da između ove i milion drugih pjesama ne postoji razlika.
Jer život taj
Za nama briše tragove
U dobru noć
On pušta čudne vragove
Pa svaki san
Je hladnim suncem obasjan
A sjećanja su skoro sva ugasnula
Da pitaš me još samo jedno znao bi
Da boje sve, tek s ovom rimom postoje
A noć i dan su nekog stiha trag
I nestat će kad naše pjesme izblijede
Zasviraj te noćas tu romasu
Tiho nježno da me razboli
Tugu kad umire slavuj
Kad se duša s tijelom razdvoji
Zasviraj te noćas tu romansu
Al’ polako da je čuju svi
Neka opet sviraju gitare
Već odavno nisam slušo njih
Govore mi danas da sam u banani, tehnološki otpad ko’ majmun na grani,
A ja sam prvi internet na svijetu, na brodovima s glazbom u mreži od planetu.
I sad sve snove svojih pjesama
Sva maštanja i lica što su nestala
Ko sjene su još dio mojih buđenja
Zarobljena, u mene davno utkana
Zasviraj te noćas tu romansu…
