Kako čudno se događa sudbina
Kroz gusto trnje je ruke nam spojila
Kako spora i troma je istina
Kada zavist caruje ljudima.
Rijetko koga sam sredo da ne traži
Nekog s kime sve želi podijeliti
Tko te želi razdvojiti od mene
Nahraniti u meni bijes.
Samo da znaš
Koliko te volim
I koliko to boli
Samo da znaš
Tko to pravi te beskrajne hodnike
Koji vode u srca svih nas
U daljini kad čuješ mi korake
Budi mi svjetlo i spas
Čija sjena se nadvila nad nama
Iz čijih ustiju teče ta laž
Reci kako da ne budem nemiran
