Sanji nisam nikad rek’o:
“Zdravo, zbogom”!
Slomio joj srce al’
Nosim ga sa sobom.
’77-me stvorio sam ljudi “band”
Gitaru na rame, pa mijenjati svijet.
Bilo je stvari sretnih, nesretnih
Ali dvije ne mogu preboljeti.
Sanji nisam nikad, no, no, no, no, no,
Rek’o: “Zdravo, zbogom”!
Slomio joj srce al’ no, no, no, no, no,
Nosim ga sa sobom.
Dubravi sad ne bih mog’o
Reci: “Zbogom”!
Te dvije stvari nosim,
To nosim sam sa sobom
Danas nosim sina, svijet izgleda smiješnije.
Ej, ljudi najbolji očevi su stare bitange.
Da nije bilo svirke, propio bi se.
Što više starim prve ljubavi su,
Prve ljubavi su uvijek najslađe.
Dinamu sad ne bih
Mog’o reci: “Zbogom”!
Te male stvari nosim,
To nosim sam sa sobom.
