Ponekad kao iz daljine
cujem da mi netko doziva ime
kao da dolazi iz podruma svjetova
kroz priguseni sum proslih vjekova
Da li to sudbina glasom ptice
ispunjava noci besanice
ili to nasa vlastita imena
lutaju kroz prostor izgubljena
Ko da brojim godine
i sve dane bez tebe
nocas sitna kisa pada
pada i ne prestaje
Ko izgubljeni brodovi
u daljini sjaje gromovi
a nebo puca na dvoje
ko kad se dusa podijeli
Sanjam da me dozivas
kroz tisuce vjekova
trebam da me zagrlis
prije kraja svjetova
U lice tuga udara
sa hladnim vjetrom sjevera
sve do tvoga kreveta
bljesti put od sedefa
Nocas nisko lete ptice
kao male letjelice
svijet je crna pustinja
sve do tvojih usana
