Sve lijepe stvari što ih se uči
da s nama traju i s nama žive
k’o dijete saznah u vašoj kući
što još se bijeli u srcu rive
Uz klavir plaho ja sam k’o mnogi
zanesen bdio uz vaše prste
i niste znali onako strogi
da i u meni sve žice drhte
Na drugom katu, nadomak luke
glazba još traje k’o let leptira
u vaše bijele dok gledah ruke
da l’ srce slušah il’ zvuk klavira
Vaš glas je bio uz tihu lampu
za mene tajna, sjaj žutog pliša
k’o kapi jutra u svijetlom slapu
k’o blagi rujan u sjeni kiša
Još pamtim klavir do samog zida
i dah starine na porculanu
i kako često od pustog stida
od Vas sam krio znoj na svom dlanu
Kad bi se note prosule stanom
k’o nježno cvijeće uz miris žbuke,
sve što sam dužan dijetinjstvu ranom
uz Vas se zače sa čet’ri ruke
Da l’ isti miris još čuva kuća
i vaše riječi da l’ drugi cijene
na zidnom satu uz pomoć ključa
za Vas da l’ kuca sad ono vrijeme
