Tko zna otkada je što tu ona čuči:
nepomično nijema od zore do zore,
gleda na sve muke što ih čovjek muči,
s okom od granita i bešćutne kore.
Nad njom sveto zvono, čisto srebro, zvuči
i ispunja Hristom te paganske dvore;
ali zar da sluša što svijet danas buči,
tko je čuo druge glasove gdje hore?
Preko Našeg Mora došla je sa Nila
s pričom o Ramsesu, što bi car kad ona
gledaše bogatstvo istočnih kadifa.
Zato mračno ćuti ispod kampanila
kojim vlada skromna hrišćanska Madona,
neodgonenuta tajna hijeroglifa
