U zaru dragog oka, prije prvog poljupca
u snaznom stisku malih, tako dragih rucica
u kisi ljetnog sunca
sto nas zlatom posipa
i srebrn-sjaju mjesecevog slapa
U dodiru tisine usred nemira
u nestasnoj slatkoci njeznog dodira
u beskrajnoj dubini ovog mocnog svemira
ja slutim Bozjeg srca dragi sjaj
Briznost sto me uvijek poput majke cuvala
radost sto mi suze s moga lica susila
i ljubav sto je zvijezde
s neba za me skinula
uvijek prisutna tu i beskrajna
Svjetlost sto je tamu
s moga puta sklonila
snaga sto me na svom
dlanu lako nosila
hrabrost sto me preko
rijeke straha prevela
Bozjeg srca su dar za mene
