Prosla je cijela vjecnost
od kad smo pobjegli iz hladnog kina
I najzad posve sami
pomalo pijani od zvijezda i vina.
I okrecem, okrecem, okrecem tvoju plocu,
cinim ti sve,
a tebe nocas sve mrzi
i nekakav ludi te spopao smjeh,
ludi smjeh.
Sta da radim, hrabar sam u svemu,
sta da radim, od tebe imam tremu
Sve bi tako jednostavno bilo,
kad bi rekla: ‘Sjescu ti u krilo’.
Sve bi jednostavno bilo
kad bi rekla to.
Sta je u tvojoj glavi
svice, a ti jos pricas suplje price.
Ti bi da igras karte,
ti bi da dosipas jos neko pice.
I okrecem, okrecem, okrecem istu plocu
sto put u krug
i vec bih spavao davno i sanjao nesto
da ti nisi tu, da ti nisi tu.
