S tihom kao rijekom nekom tečem
Nabujale vode sjećanja
Lete misli na put opet krećem
Bože opet noć od uzdaha
Vani jesen u krošnjama sjedi
Oči su joj tužne duboke
Kaže nemoj plakati ne vrijedi
Suza tugu isprat ne može
Slagali mi pijanom pred zoru
Da je neke druge usne ljubila
Vidjeli ih zajedno na šoru
A stoput mi se Bogom zaklela
Nisam vjeruj očiju mi mojih
To ti lažu samo da nas zavade
Još se sjećam ludih riječi svojih
Grešna dušo dalje od mene
Dogorjela svijeća noć mi bježi
Stara pjesma prvih pjetlova
Vani zora puca ko da sniježi
Ima l’ kraja tuga beštija
Vjetar stara skitnica me tješi
I promuklim glasom šapuće
Nemoj psovat mladost i ne griješi
Što je bilo bilo neka je
