Osmijeh njen meni čini se
Kao da, podsjeti na dane djetinstva
Kad sve je bilo svježe kao bistro plavo nebo
I ponekad kada vidim je
Ona, uzme me, na to posebno mjesto
I da je duze gledam briznuo bi u plač
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
Oči njene od neba tužnije
Kao da, pomisliše na jake kiše
Ne volim gledat, jer vidim uncu boli
I kosa njena malo podsjeća
Na neko, toplo, i sigurno mjesto
Gdje bi se skrivo k’o dijete i molio za kišu i munje
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
O-o-o-o… slatka malena…
