Može li ikoji proljetni dan
Smiješkom tu večer da nadsija?
S hiljadom koji osatvljaju stan
U strujanje ulica ulazim i ja.
Žamor, i šum, i šarena vreva.
Tramvaji zvone, auta se glase.
Duž jednog se krova crvena slova
Pale i gase, pale i gase…
Radosne misli. Hod bez težine.
Večernji vjetar nam proljeće nosi.
S juga je došlo. Prepun svježine
Zbija nam svoje šale u kosi.
Bit’ u talasanju ulice talas!
Osjećat život i srce, što voli! –
Večer u svome punome sjaju
I njega svojom svjetlošću poli!…
To su duboki časovi zdravlja,
Koji nas jačima, boljima čine.
Između svjetala večernjeg slavlja
Nije li ovo put u visine?
