Mnoge želje nosi srce moje;
Ah, da usliši bog to srce moje,
Znao bih što pati srce moje.
A sam ptica, sio bih na tvoj prozor,
Pa vijek pjevo sjaj ljepote tvoje:
Ah, ljubim te, ljubim, srce moj!
Da sam topol, znam gdje bih šuštio:
Šuštio bih pokraj kuće tvoje,
Da znaš kako dršće srce moje.
Da sam ruža, znam gdje bih miriso:
Mirišuć bih cvao do kuće tvoje,
Da znaš kako gine srce moje.
Da sam vrutak, znam gdje bih izviro:
Udrio bih baš kraj kuće tvoje,
Da znaš kako plače srce moje.
Da sam vjetrić, znam gdje bih igrao:
Treptio bih oko kose tvoje,
Pa tu gledo roba: srce moje.
Da sam sunce, znam kud bih proniko:
Pao bih u grud baš na srce tvoje,
Uskrisio ga vijek za srce moje.
Al ja nisam ptica, topol, ruža,
Nit sam vrutak, nit vjetrić, nit sunce:
Već tvoj sužanj, dušo, srce moje!
