Domovina naša je rodila
Hiljade i hiljade junaka
Jedan od tih delija
To je moj komšija Avdija
Nije bio on niti bombaš
Nije bio on niti sportista
Sve što je imao od oružja
To su srce, ruke i lopata
Zemlja je bila srušena
Valjalo se dizati iz pepela
Radio je tada Avdija
K’o što radi deset armija
Jednog je dana, 23. oktobra
Zlatna značka udarna
Zasjala na njegovim grudima
Dugo će se sjećati Avdija
Tog jesenjeg podneva
Dugo će se sjećati
Riječi jednog od drugova:
“Ti si naš ponos, Avdija,
Ti si naš ponos k’o zastava”
Našla se i slika njegova
Usred fabričkih novina
Njegov je dan udaran
A njegov san je
Hiljadu tona za jedan dan
Dođoše nova vremena
Izgubi se negdje Avdija
Zaboravili smo svi na njega
Imamo dovoljno bagera
Samo ponekad
Pred prvi maj
Zovne ga direktor osnovne
Da uveliča proslave
Priča anegdote i podvige
Tog dana Avdija
Pokupi plakete i ordenje
U okičenom razredu
Počasno mjesto zauzme
Prije nego pred klince izađe
Koju ljutu popije
Kao pjesnik što ne vjeruje
U vlastite stihove
Njegov je dan…
