Od uvijek je trudna zemlja rodila za nas,
Zlatna žita ljuljala se tu.
Od uvijek su konji vrani trčali u kas,
kroz ravnicu moju ponosnu
Volim žice tamburice, šorove i mrak,
namiguše lijepe kao san.
Volim kada mlade snaše dođu na sokak,
pa sa pjesmom dočekamo dan.
Pa što će mi tuđe nebo, svoje ljubim ja
kao sjedu plavog oka tvog.
Pa što će i tuđa pjesma, samo moja zna
da sam duša rodnog kraja svog.
Široka je moja duša ne vidiš joj kraj
ko ravnica pitoma je sva.
Moja mandolina zove u taj mali raj,
gdje se duša od ljepote sja.
Volim žice tamburice, šorove i mrak,
namiguše lijepe kao san.
Volim kada mlade snaše dođu na sokak,
pa sa pjesmom dočekamo dan.
