Remi:
Živjelo neznanje, tako lako bilo bi sve
Kad bi mogli živjeti bez svake spoznaje
Pametni smo jako, dijelimo savjete,
A ni sami ne znamo što je najbolje.
Ma kolko god da trudiš se, uvijek najebeš
Sve se okrene tako da niš ne dobiješ
Dok mislim na budućnost, srce preskače
Htjela bi prespavat sve, kad bi bilo moguće.
Zaboravit ću sve što znam i sjest u grad na kavu
Jednostavno, ne razbijati glavu.
ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM
ŠTO MANJE ZNAM, TO MANJE RAZMIŠLJAM
ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM
ŠTO MANJE ZNAM… TO VIŠE UŽIVAM
Remi:
Mene ne zanima, ko Bareta, to o čemu se priča
Ne mislim na lovu, moja sudbina je sića.
Ne čitam horoskope, jer znam da opet lažu
I ne želim saznati svoju točnu kilažu…
Ne želim znat jel ima raja, jer tamo ne idem
Luzeri poput mene izvise, pa ne brinem.
Bolje da ništa ne znam, da tapkam u mraku
Neću biti mudra, ali barem neću bit u strahu.
Reci da sam budala, nasmijat ću se,
Pustit ću mozak na pašu i okrenuti se
Otpustit ću ručnu i sjest u grad na kavu
Jednostavno, ne razbijati glavu.
