Ko vječnost su mi sati kraj njemog klavira
Saznanje to me prati na putu bez mira
Sagorio sam srce u noćima budnim
Da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
Da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
Ideje neke čudne i košmar u glavi
U ludoj čežnji vatra u krvi se pali
Jer ostalo je malo od mladosti moje
A tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
A tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
Što učinila si ti od života mog
Od života mog, od života mog
Zašto dala si mi ti samo praznu bol
Samo praznu bol, samo praznu bol
I ne znam kako mogu tu granicu preći
Da tebe nađem stvarnu u iskonskoj sreći
Nek’ oproste mi one što lažno ih ljubim
Bez slasti su te bitke kad ratove gubim
Bez slasti su te bitke kad ratove gubim
