Oblačiš sad’ haljinu od brokata k’o sve bludnice.
“Dobro jutro” – kažeš “staromodni ljubavnice!”
Ovo je vrijeme koje gazi, koje ubija
A ti, ti si stoljeće il’ dva, ti si iza vremena.
Ne spominji tuđe ime,
znaš da radi toga ludjet ću, poludjet ću
ionako nosim križ ljubomore, pa krvarit ću.
Kraj tebe padam, plačem,
kraj tebe puzim, puzim.
Kraj tebe padam, plačem,
učim, učim dušo.
Stoljeće il’ dva ja sam iza vremena, o, da
Stoljeće il’ dva ja sam iza vremena.
Uzimaš sad’ bijelog praha, melem za tvoje nosnice, nosnice.
Kažeš: “Ne budi seljačina, od ovog brze ići ćeš.
Ići ćeš brze, više. Ići ćeš jače dušo.”
Kraj tebe padam, plačem
učim, učim dušo.
Ne želim brže, više,
ne želim jače dušo
ovo je vrijeme koje dere, koje melje dušo.
