Dugo je u noć pjevao sam,
Još budan, kad vrt je već spavo.
Uz njegovu jasnu i drhtavu pjesmu
Polako je ocvjetavo.
Svoj jedini, tanki, srdačni zvuk
Ponavljo je bezbroj puta.
Tad nesta Ieptira. A vilinja kosa
Zrakom poče da luta.
Sve tiši i tiši mu bivaše glas,
Ko tužno nešto da sluti.
Na rubu puteljka, neprimjetno skoro,
Trava je stala da žuti.
A kada je k njem dolepršao list
Već svenut, ušutje potresen.
Granjem je prošao prigušen šum:
U vrtu je bila jesen.
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
