Sumnja

U mojem srcu vatra sveta gori
i biće cijelo svojim plamom grije
i jača ga da u mukama žije,
u borbi svakoj smjelo da se bori.

Al strašna mene, mračna mora mori,
jer u meni se grozna neman krije,
da srce moje para, da mi pije
svu krv i snagu što mi život tvori.

A to je sumnja. Svaku nadu, što je
ko nebo vedra duša moja snuje,
taj oblak mrači, te mi život truje:

Ah, nesretan je, nesretan je, tko je
u duše primi kut da plamen gasi
što zanos daje i što život krasi.