Zakaj, sused, tak zapiraš
Te visoke lese,
Kaj si v strahu, da ti zlato
Negdo ne odnese?
Zakaj su pri tebi cucki,
Kak pri nikom, hudi?
Znam, ti imaš dete lepo,
Da se vsaki čudi.
Nikomu ne daš pogledet
Malo, belo lice,
Zato si zasadil vsigde
Guste te živice.
Ali onde, dragi sused,
Gde je hižna streha,
Kaj ne čuješ one glase,
Kak od tihog smeha?
Z golubicom guče golub;
Imaju se radi,
Kaj veliju, to ti znaju
Ljudi, dok su mladi.
A i tvoje lepo dete
Rada si ih čuje.
Tak je ona onda čudna,
Kak da kaj žaluje.
A na večer, kad se leje
Svetlo mesečine,
S postelje skrivečki ona
Stane se i zgine.
– Rano v zorju, kad se vrne,
Bledo joj je lice. –
Sused, ti zabadav imaš
Lese i živice!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
