Skrenem katkad slucajno il` ne
u onaj sokak kojim svadbe prolaze
do tog ugla brojim korake
a od tog ugla dalje brojim poraze
Obicno s jeseni i kad je oblacno
odbjegla sjenka mi se vrati konacno
uzalud mijenjam adrese
sam crni vrag mi je donese tu
I vjesto smislim nesto utjesno
u tom sam dobar, kazu, to najbolje znam
trudim se, ne uvijek uspjesno
tragove svoje da sam sebi zavaram
Obicno nocu kad je vjetrovito
samoca napusti svoje korito
ta mutna rijeka poplavi poljane sjecanja u glavi svud
I naprosto se tuga desi
jer naprosto si tu gdje jesi
i naprosto je trista cuda
predrasuda sad izmedju nas
Kad ljubav umre jedan zali
kad ljubav umre jednom fali
i bome nije lako
kad naidje sokakom kojim svadbe prolaze
Ponekad jos osjetim tvoj dah
kao nekad kad se okrenes u snu
kao lahor dirne me na mah
kad smo i casa i ja prilicno pri dnu
Obicno uvijek i slicnim danima
proslost se navali kao planina
na tom cu vrhu da sazrem
jer samo s njega nekad nazrem nas
