Ne pitaj me noćas ništa,
pusti me da šutim,
ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku,
dušo ti nemaš ništa s tim.
Sa tvojeg izvora,
moja se duša napila,
žedna tvojih godina,
i sada mamurna
pita gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala.
Idu dani, ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim,
dušo tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
tragovima njenim hodam,
kao da je tu.
Sve jos miriše na nju,
i dan, i jutro što će doći,
nakon ove noći, noći bez sna,
i dvjesta godina,
da ih brojim u samoći,
otkako je otišla.
U mojim venama još je njenog otrova,
još je doza prejaka,
a tebe ljubim
da ne poludim,
da zaboravim.
